|

filmovi koji menjaju perspektivu

Uz finansijsku podršku Ekumenske inicijative žena iz Hrvatske, 2014. godine realizovali smo projekat

FILMOVI KOJI MENJAJU PERSPEKTIVU.

Ovim projektom želeli smo da kroz dvosatne revije kratkometražnih filmova o ženama sa invaliditetom (i diskusije nakon projekcija) u najmanje 5 a najviše 10 gradova u Srbiji utičemo na povećanje svesti zajednice i samih žena sa invaliditetom o potencijalima, mogucnostima ali i višestrukoj diskriminaciji kojoj su neretko izložene. Prikazivali smo filmove iz arhive Filmskog festivala „Uhvati sa mnom ovaj dan! Uhvati fim“ Neke od ovih filmova su režirale upravo žene sa invaliditetom u okviru projekta „Umetnost ruši zidove“.
Žene (i devojcice) koje su akterke ovih filmova – aktivne su clanice društva, sportistkinje su, plesacice, umetnice, aktivistkinje, majke, studentkinje i možemo zaista reci da su to „Žene koje pomeraju brda“.

Projekcije filmova smo realizovali u 11 gradova: Pančevo, Aleksinac, Niš, Užice, Valjevo, Ruma, Sremska Mitrovica, Loznica, Kraljevo, Temerin, Sombor

ZAŠTO?

Žene sa invaliditetom su diskriminisane po najmanje dva osnova – po osnovu roda i po osnovu invalidnosti. Ukoliko su njihovi identiteti višestruki – višestruka je i njihova ugroženost. Osim što se suocavaju sa istim preprekama kao i muškarci sa invaliditetom, postoji niz prepreka i predrasuda sa kojima se žene sa invaliditetom susrecu – samo zato što su žene. Suocavaju se sa ogranicenjima proisteklim iz (ne)ocekivanja društva i po osnovu pola/roda i po osnovu invalidnosti. Tako su žene sa invaliditetom npr. subjekti predrasuda koje se odnose i na domen porodice (partnerskih odnosa, radanja) ali i obrazovanja i zapošljavanja.  Žene sa invaliditetom se stoga u društvu prepoznaju kao aseksualne, kao nepoželjne seksualne ili bracne partnerke, kao nepodobne majke. S jedne strane – ovakvo videnje od strane društva utice na sam identitet žena jer neretko usvoje predrasude te bivaju nedovoljno samoosvešcene, samopouzdane i sl. S druge strane, pritisci društva, naucene rodne uloge uticu i na potencijalne partnere tih žena (bilo kog pola). Neretko žene sa invaliditetom bivaju žrtve nasilja – što psihickog što fizickog i stalno su u situaciji da dokazuju svoje mogucnosti u svim sferama života. Dalje, društvo ne prepoznaje specificne potrebe žena sa invaliditetom, samim tim ni potrebe za dodatnom drušdruštvenom podrškom.
Do ovih uvida došli smo:  iz licnog iskustva koorddinatorke projekta kao žene sa invaliditetom, u kontaktu sa drugim ženama sa invaliditetom, realizacijom niza projekata, istraživanjem literature, pisanjem tekstova na ovu temu.
Zbog svega toga, smatramo da je od izuzetne važnosti raditi na osvešcivanju javnosti o specificnim nacinima funkcionisanja i potrebom za dodatnom podrškom i prilagodavanjem društva ženama sa invaliditetom ali i potencijalima i mogucnostima žena sa invaliditetom.

Cilj je bio doprineti osvešcivanju zajednice, kako gradana i gradanki, tako i donosioca odluka u lokalnim istitucijama (vlasti) i samih žena sa invaliditetom, porodica devojcica i žena sa invaliditetom o specificnim nacinima funkcionisanja i potrebom za dodatnom podrškom i prilagodavanjem društva ženama sa invaliditetom ali i potencijalima i mogucnostima žena sa invaliditetom.
Želimo da pokrenemo akcije na lokalnom nivou u smislu da zainteresujemo pojedince i organizacije da se proaktivno bave pitanjima žena sa invaliditetom.

DA LI SMO USPELI?

Sudeći po utiscima sa projekcija koje smo prikupljali nakon projekcija i to pisanih na papirima koje smo (sem u Temerinu) delili prisutnima  i usmenih koje su prisutni delili sa nama u toku diskusije uverenja smo da smo doprineli osvešćivanju zajednice o potencijalima žena sa invaliditetom odnosno da filmovima jesmo menjali perspektivu.

Najupečatljiviji primeri takvh utisaka:

  1. Drago mi je da sam došla da pogledam filmove. Mislim da sam na trenuak posmatrala život očima onih kojima su i najobičnije stvari teške zbog bolesti ili invalidnosti
  2. Traumatično i poučno iskustvo. Treba učiniti sve što je moguće da informacija stigne do što većeg broja ljudi.
  3. …film „Moć tela“ o seksualnosti. Tema koja je srušila sve barijere, predrasude o seksualnosti osoba sa invaliditetom…
  4. Filmovi su inspirativni i mogu da posluže kao odlična motivacija onima koji se suočavaju sa sličnim problemima a nisu deo organizacija koje okupljaju osobe sa invaliditetom. Šira Javnost nema pravu sliku o ovim problemima-filmovi- ovog tipa su od dobrih načina da se to promeni.

(Kraljevo)

  1. Film je jako zanimljiv i mnoge stvari sam naučio o majčinstvu žena sa invaliditetom.
  2. Film je odličan pokazatelj da i osobe sa invaliditetom mogu da budu uspešne i treba da se ostvare kao majke i porod.život bez obzira na svoj invaliditet. Apsolutno podržavam temu filma i poruku koju isto prenosi.

 (Valjevo)

  1. Drugačija i nesvakidašnja perspektiva. Pogled na život iz ugla osobe sa invaliditetom je drugačji i uliva nadahnuće za uobičajenu svakodnevnicu

(Užice)

  1. Po Prvi put na ovim filmovima sam video da su se žene sa invaliditetom ostvarile kao majke. To je na mene ostavilo najveći utisak kao i količina hrabrosti koje ove žene imaju i kako se bore kroz život…
  2. Moram priznati da nisam nikada razgovarala ili razm. o ovoj temi

(S. Mitrovica)

  1. Otvorili neka razmišljanja i spoznaju da su problemi osobe sa invaliditetom mnogo veći nego što sam mislila. …Da vidi više ljudi
  2. Pogledali smo dva topla edukativna i emotivna filma. Filmovi koji svakako otkrivaju nove perspektive, perspektive ljudskosti i žeje da se bude svoj, da se bude ostvarena ličnost bez obzira na vrstu hendikepa.

 (Ruma)

  1. U Aleksincu do sada nije bilo prilika za projekcije ovakve vrste. Problem invaliditeta, pogotovu za žene sa invaliditetom. Teško je prihvaćena od strane sredine. Projekcije filmova prikazuju svetlu stranu žene sa invaliditetom
  2. usmeni utisak dvojice mladića: Mislili su da žene sa invaliditetom nužno rađaju decu sainvaliditetom, odnosno da su svi oblici invaliditeta nasledni

(Aleksinac)

  1. Zaista fascinantan prikaz da i osobe sa invaliditetom mogu živeti sasvim normalno kao inostali ljudi.češće treba prikazivati ovakve životne priče, dokazati svima da između ljudi ne prave razlike ma kakvi god oni bili. Pvakvi ljudi mogu biti primer svima. (Neke devojke su veće od drugih)

(Loznica)

  1. u Somboru je Zaštitnica građana grada Sombora Čarna Petričević, rekla da se pred dolazak na projekciju pripremala- i mislila je da je došla pripremljena (u smislu podataka, položaja osoba sa invaliditetom ali da je nakon projekcije shvatila koliko stvari ne zna i da je iz filmova dosta naučila ida su joj se otvorila nova razmišljanja. U pisanom utisku napisala je: „Svaka čast! Izuzetno ste me oplemenuli, potaknuli na razmišljanje”
  2. sva tri filma sa dobrim životnim temama, izuzetno dobro obrađeni životni segmenti; edukativni; dobar materijal za podizanje vesti kako osoba sa invaliditetom tako i osoba bez invaliditeta

Similar Posts